Najjeftiniji od Kanona nije izbjegao klizanje. Neke su brojke s naših testova ispisane upola manje. A kako je izvorna datoteka u PDF-u, vjerojatno je nešto zabrljano u upravljačkom programu uz interpretaciju gradijenata u ovom formatu. Canon pisači niže klase opremljeni su spremnicima s integriranom glavom, kakvih pamtimo iz Lexmarka i starijih HP modela. Dolaze u dvije veličine, ali čak i uz par većih, teoretski ekonomičnijih, ispis je vrlo skup. Mono stranica od 22 centa može brzo napraviti rupu u vašem novčaniku. Također u ovoj obitelji pisača promijenjen je recept tinte, ali to ima malo utjecaja na troškove tiskanja. Ako netko ne računa na zamjene, morat će pričekati.
Srećom, ovaj put nema pitanja pogoršanih parametara. Crni uložak ima 320, a uložak u boji tri odjeljka od po 192. Ne možete brzo ispisati takav arsenal. A kvalitetu određuje mala rezolucija 1200x4800 dpi i kapljica od dvije litre. U jednobojnom tisku MP240 je dobar kao i najbolji. Kada dodate malo boje i nastavite koristiti Normal mode, kvaliteta primjetno opada. Pomaže u odabiru boljeg načina kontrolera, ali dolazi po cijenu usporavanja stroja, što nije prebrzo. Kvaliteta fotografije nije uzbudljiva, ali iznadprosječna. Lošija ocjena detalja ima svoju osnovu u proklizavanju navedenom na početku.
Pokazalo se da je skener jednako prosječan kao i pisač. Imao je poteškoće s reprodukcijom tamnijih dijelova fotografije. Ali vozač bi mu mogao poslužiti kao uzor. Ima prilično nekoliko funkcija retuširanja, uključujući osvjetljavanje lica u sjeni. Kao i u skupljim modelima, softver za prepoznavanje teksta ignorira formate i vrste slova, ograničavajući se na slova.